Izložba – Crno – bijelo s ponešto crvenog

Izložba – Crno – bijelo s ponešto crvenog no. 3 / Branimir Šalov Matadi

15.11. – 15.12.2017. Muzej antičkog stakla u Zadru

Branimir Šalov – Matadi
CRNO – BIJELO S PONEŠTO CRVENOG, no. 3

Rođen 1969. u Zadru gdje živi i radi.
Kreativac širokog spektra.

Nekoliko skupnih i samostalnih izložbi fotografije
Dvije samostalne izložbe ’Crno bijelo s ponešto crvenog ’
Inside 2002
ZadArt 2011

Ako bi htjeli naglasiti nekoliko bitnih smjernica koje bi zaokružile i ukratko definirale ideju izloženog ciklusa, onda bi to bile čistoća i odmjerenost ploha, te njihova reljefnost. Ovaj je ciklus, u jednu ruku, nastavak na prethodni (gdje su također dominirale kontrastno jasne crne, bijele i crvene), no s bitnim odmakom u daljnjem promišljanju i istraživanju suodnosa likovnih geometrizama.

Inspiracija Kniferom, Maljevičem je uočljiva. S druge strane, ta apstrakcija koja izlazi pred nas, u jednom trenutku to prestaje biti. U prilog tome ide i povremeno lomljenje iluzije perspektive unutar izbalansirane kompozicije, jednako kao i potreba (potraga) za simbolima, kroz elementarno ogoljeni suštinski sklad odabranog motiva.

Također, u pojedinim djelima uočljivo je probijanje dimenzija zadane plohe, što bi se moglo protumačiti kao negacija okvirom ukalupljene ideje unutar dužine i širine djela. Vješto je ukalkulirano i korištenje sjena kao plod spomenute reljefnosti, te one time postaju sastavni dio kompozicije, koristeći prednosti konkavno – konveksnih suodnosa.

Boja se kao takva u ovom slučaju ne prezentira kao nešto što pokreće i stvara volumen, već je isključivo u funkciji onog dijela (reljefne) plohe na kojoj je nanesena. Tu je da je istakne, da obilježi. I njezin je doprinos sveden na svojevrsnu simboliku. Kompleksnost i jednostavnost. Crno i bijelo. Kontrast kao nit koja se provlači. Njegovo preispitivanje i otkrivanje što on uistinu jest. I crvena. Kao uljez. Ili kao toliko potrebni balans?

Promišljenost i kompaktnost ovom ciklusu daju dimenziju priče koja teče, razvija se i logično nastavlja. Uporno inzistiranje na konkretnosti i jasnoći daje naslutiti kako je u daljnjem razvoju lako moguća još veća redukcija na svim likovnim poljima koja autoru privlače pozornost.

Tomislav Košta, slikar

 

Novi stakleni Sveti Donat

Pod naslovom „Stakleni Sveti Donat nakon 20 godina u Zadru“, za treću obljetnicu Muzeja antičkog stakla u Zadru 2012. godine bio je predstavljen suvenir kojem je autor slikar Mile Mičin, na žalost danas pokojni. Predstavljači su bili sam autor, prof. dr. Pavuša Vežić i pisac ovih redaka. Suvenir se „vratio“ u Zadar suradnjom Mile Mičina i Muzeja antičkog stakla u trenutku kad je Muzej dobio svog majstora staklopuhača Marka Štefanca. Taj je suvenir 1986. godine osvojio u Zadru Grand-prix kao najbolji suvenir, te dvije godine poslije (1988.) i u Sarajevu. Nakon prestanka proizvodnje, u Zagrebu je dobio nagradu kao najbolji suvenir za 1999. godinu. Od tada do ponovne proizvodnje u Muzeju antičkog stakla, kalup je ležao u skladištu tvornice stakla u Puli. Stakleni Sveti Donat po tom kalupu u Muzeju antičkog stakla u Zadru izrađivan je do kraja 2013.
Uz manji stakleni Sv. Donat, kojeg je za potrebe MAS-a izradio staklopuhač Bojan Podhraški, ukazala se potreba za još jednim onakvim suvenirom. Vidjevši gipsani model Sv. Donata, kojem je autor naš Zadranin Branimir Šalov – Matadi, s Branimirom smo išli u potragu za radionicom koja nam može izraditi metalni kalup. U tome smo uspjeli, pa je danas Muzej bogatiji za još jedan iznimno traženi stakleni suvenir, posebno od Zadrana. Stakleni Sveti Donat u muzejskoj radionici Muzeja antičkog stakla u Zadru izrađuje staklopuhač Marko Štefanac.


Koristim priliku otvaranja likovne izložbe Branimira Šalova pod nazivom: Crno – bijelo s ponešto crvenog (3), koji je ujedno i autor modela novog staklenog Svetog Donata, predstaviti javnosti novi suvenir, koji je i povod, uz dužno štovanje likovnih djela našeg zadarskog slikara, za ovaj kompletni događaj.

Dr. sc. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru