Izložba – Drevni Cipar

Izložba Drevni Cipar iz fundusa Arheološkog muzeja u Dubrovniku
10.11.2017. – 05.01.2018. – Muzej antičkog stakla u Zadru

DREVNI CIPAR IZ FUNDUSA ARHEOLOŠKOG MUZEJA U DUBROVNIKU.
Još od srednjeg vijeka europski putnici prema Svetoj zemlji, osobito hodočasnici, posjećivali su Cipar. Prema grčkoj mitologiji, upravo na tom otoku rodila se iz morske pjene prelijepa božica Afrodita. Tamo su sv. Pavao i Barnaba propovijedali kršćanstvo, a i znameniti Shakespeare radnju drame Otelo smjestio je upravo na Cipar.
Tijekom prve polovine 19. stoljeća stanovnici Staroga kontinenta, a istodobno i oni iz daleke Amerike, krenuli su u otkrivanje dotad nepoznatih i egzotičnih krajeva. Zajedno s otkrićima novih zemalja i kultura javlja se i svijest o kolekcionarstvu.
Tada počinju prva istraživanja i prikupljanja antikviteta, osobito glinenih pločica s natpisima. Uvidjevši da od toga može imati materijalnu korist, domicilno stanovništvo predmete neprocjenjive umjetničke vrijednostiza male novce ustupa privatnim kolekcionarima. Lokalni antikvari stvaraju kolekcije antikviteta, a otomanska vlast, pod kojom se nalazi cijeli otok, ne mari za kulturno blago,nego dopušta njegovo odnošenje.
U drugoj polovini 19. stoljeća započinju organizirana arheološka istraživanja, zahvaljujući kojima se, osim na samome otoku, zbirke ciparske umjetnosti stvaraju i u svjetskim metropolama, poput Atene , Londona, Pariza, New Yorka. Istodobno se i kod nas bude svijest i zanimanje pojedinaca za skupljanjem i izlaganjem kulturnih dobara. Pomorci s dugih putovanja donose antikvitete, a Antun Drobac među Dubrovčanima pokreće osmišljenu akciju prikupljanja predmeta za osnivanje Domorodnoga muzeja. Predmeti od kojih je nastala Ciparska zbirka, jedna od najstarijih zbirkimuzeja, također su dospjeli kao donacija dviju obitelji. Nikakvih pobližih podataka o predmetima nemamo, osim imena donatora i mjesta nabave. Uz obitelj Božović i Colluci, vezuje se antički Kition, današnja Larnaca, luka na južnoj strani otoka.
Ciparska zbirka Arheološkog muzeja Dubrovačkih muzeja sadržava 126 predmeta, nastalih na Cipru u rasponu od brončanog doba do helenizma.

Keramika
Proizvodnja keramike na Cipru započela je u neolitiku, sredinom 5. tisućljeća pr. Krista. Kreativnost i maštovitost u izradbi posuda obilježje su ranoga i srednjega brončanog doba. Posude su izrađivane ručno, najčešće su bile zoomorfnih i antropomorfnih oblika, a ukrasi su izvedeni urezivanjem i bojenjem. Istodobno su se izrađivale i keramičke figure koje su simbolizirale kult plodnosti, a polagale su se uz pokojnike u grobove, kao simbol vječnosti.9 Nakonizuma lončarskog kola, oko 1600. godine pr. Kr., keramika poprima tipizirane oblike, a ukrašavanje bojenjem nastalo je pod utjecajem keramičke proizvodnje s egejskog prostora i Levanta. Nedvojbeno je da su majstori keramičari bili vješti u izvedbi, koja nas impresionira i danas, 4000 godina poslije.