Izložba Slomljena svjetlost – Jeronim Tišljar

Izložba / Exhibition – Slomljena svjetlost / Broken light – Jeronim Tišljar

19.05. – 15.09.2017.

Jeronim Tišljar

Rođen je 1963. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnosti u Zagrebu, od 1983. do 1989. studira u specijalnom atelieru za oblikovanje i primjenu stakla u arhitekturi na Akademiji umjetnosti, arhitekture i oblikovanja (VŠUP) u Pragu gdje diplomira kod profesora Lybenskog i Svobode. Godine 1984. s profesorima Littletonom i Chihuliem sudjeluje u radu Akademije stakla (Glassakademie) u Badenu. S Peterom Rathom 1985. godine izrađuje koncept razvoja suvremenog stakla za glasovitu bečku tvrtku J. & L. Lobmeyr.
Za tvrtku Badel d.d. iz Zagreba u više navrata kreira suvremeno industrijsko ambalažno staklo. Također surađuje s brojnim tvornicama stakla: Riedel iz Austrije, Beranek, Harrachov i Ajeto iz Češke te hrvatskim tvornicama stakla u Samoboru i Humu na Sutli.
Među vodećim je obnoviteljima modernog staklarstva u Hrvatskoj (nakon A. Motike i R. Goldonija), oslanjajući se više na češku tradiciju nego na muransku.
Primjenjuje staklo kao skulpturu, kao dizajn te kao interaktivni element arhitekture. Njegova umjetnička djela nalaze se u brojnim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

Tišljarov studij u Pragu otvorio je vrata daljnjem izučavanju inovativne tehnologije staklene produkcije (posebno stakla iz peći i brušenog stakla), kao i novim idejama u upotrebi stakla u arhitektonskim prostorima. Stekao je izvrsnu umjetničku naobrazbu u svim mogućim poljima budućeg rada u staklu.
Danas je Jeronim Tišljar vodeće ime hrvatske i europske umjetnosti stakla, na tragu unaprjeđivanja nasljeđa Goldonijevih ostvarenja. Ipak on ne dijeli strast za talijanskim tehnikama svoga prethodnika, već preferira tehnike tipične za češko staklo.
Tišljarova usmjerenost na staklene forme razvila se u tri pravca: skulptura, dizajn (industrijski dizajn i istovremeno ograničene serije ekskluzivnog stolnog posuđa) te ostvarenja vezana uz arhitekturu (interijeri i eksterijeri zgrada i sakralne arhitekture).
Formalni jezik njegovih djela često je geometrijski i prilično asketski, profitirajući od upotrebe brušenja i poliranja kao dijela idejnog rješenja.

Tišljarov važan doprinos hrvatskoj kulturi sastoji se u inovativnoj upotrebi stakla u arhitekturi, što je u modernom obliku bilo gotovo sasvim nepoznato u Hrvatskoj prije njegovih ostvarenja.

Jeronim Tišljar slijedi najbolje primjere suvremene tradicije češke i europske umjetnosti u staklu i zauzima iznimno mjesto u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.