Muzej antičkog stakla u Zadru i Anton Vrlić surađuju od 2010. godine, kada je ovaj akademski slikar predstavio svoj cikus na izložbi Stakleni gradovi. Anton Vrlić diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih godina ponajviše istražuje medij stakla. Od 2007. godine zaposlen je na APU u Rijeci, gdje u zvanju izv. profesora predaje slikarstvo, a od 2003. godine na ALU u Zagrebu u statusu vanjskog suradnika vodi izborni kolegij staklo. Do sada je više puta nagrađivan za svoj rad, a izlagao je na pedesetak samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 2009. izišla mu je monografija, autora Borivoja Popovčaka, u izdanju Knjigre i NSK iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Već niz godina Vrlićeva umjetničko-pedagoška aktivnost uspješno je vezana i uz aktivnost demo – radionice za obradu stakla u Zadru. Antun Vrlić održava kao mentor umjetničko – edukativnu praksu u Muzeju antičkog stakla sa studentima ALU u Zagrebu, što se pokazalo kao vrlo interesantan i koristan oblik suradnje između tih institucija. Do sada su održane radionice: Umjetnička obrada stakla 2010., Repeticija i nizovi u staklu 2011., Plodovi – staklo u tehnici fuzije, puhanja i lijevanja 2012. Anton Vrlić je održao i predavanje Tehnike i umjetnost stakla uz otvorenje izložbe Stakleni gradovi 2010. godine.

Recentni radovi Antona Vrlića, staklene skulpture i crteži okupljeni u samostalnu izložbu pod nazivom STAKLARIJ, dijelom su nastali upravo u suradnji sa muzejskom radionicom za obradu stakla u Zadru. U posljednjih nekoliko godina Vrlić kroz medije crteža i staklenih skulptura istražuje sam međuodnos crtačko -slikarskog i skulpturalnog – 3D prostora.
Ideja je nastala kao memorija dječjeg maštanja-imaginarija dok je u djetinjstvu promatrao akvarije u kojima su se u staklenom prostoru punom vode događala razna preslagivanja biljnog i životinjskog svijeta i u ovom ga je opusu crteža i staklenih formi potpuno obuzela i vratila u svijet slobode i uživanja u svakodnevnici. Ponajprije je sva ta previranja oblika, bljeskove boja i svjetlosnih senzacija razvijao i oslobađao iz sebe u polju crteža, gdje brzopotezno i slobodno donosi na papir sve vještine karaktera crtača.
U crtežu su se otvarale prve ideje iskustva i pretpostavke za odlazak u staklo. Upravo transparentnost stakla omogućila mu je da sva previranja crtačko-pikturalnih elemenata razviju u punom svijetlu transparentnosti.
U prostoru staklene mase otvorila se mogućnost sinergije svijetla, boje, oblika i prostora. Staklo postaje za Vrlića medij maksimalnog izražavanja trenutačne ideje u emocionalnom zanosu likovne strukture oslobađanja mašte. Curenje vruće staklene mase u pripremljene kalupe, brzo intenveniranje sa staklenim grumenjima, trakama žice, staklenim štapićima, i pigmentima boja, dalo mu je priliku prepuštanja slobodi stvaranja i uživanja u oblikovanju novog svijeta maštanja – imaginarija.
Obilazak skulptura sa svih strana daje promatraču priliku da se utopi u vlastito putovanje u svijet mašte i prepuštanja užitku promatranja života i oblika u staklarijima.

Izložba Staklarij prezentira najnoviji opus radova u staklu Antuna Vrlića, velikim dijelom nastalih u radionici Muzeja antičkog stakla u Zadru. Uz izložbu je u planu održavanje i radionica stakla sa studentima ALU u Zagrebu u duhu dosadašnje dobre prakse.