STAKLENI KABINET ČUDA

PREDSTAVLJANJE DONACIJE IRIS BONDORE DVORNIK

STAKLENI KABINET ČUDA

Virtualna izložba Muzeja antičkog stakla u Zadru povodom održavanja 17. Noći muzeja 2022. godine, od 28. 1. 2022.

Riječ staklo prva je i osnovna misao koja se veže uz Muzej antičkog stakla u Zadru, staklo u svim svojim oblicima, značenjima, povijesnim vrijednostima, inspiracijama… Sve to i još mnogo više antičko je staklo donijelo suvremenom dobu i pomoglo ovom, još relativno novom i mladom Muzeju u stvaranju i realizaciji svog poslanja. Na tome su uspješnom putu, što se nakon gotovo 13 godina rada Muzeja može bez zadrške reći, svoj pečat dali i brojni umjetnici, koji su arheološku priču oplemenili svojim staklenim radovima. Iris Bondora Dvornik bila je među prvima koji su izlagali suvremeno umjetničko staklo u MAS-u. Tri godine nakon otvorenja i nakon velikih i važnih izložbi suvremenog umjetničkog stakla poput retrospektive velikog Raoula Goldonija, izložbi Josipa Botterija Dinija, Ljerke Njerš, Dražena Trogrlića, Antona Vrlića i drugih, 2012. godine otvorena je izložba Iris Bondora Dvornik: „Tragom stakla“. Provokativna već u naslovu, a tako i u ideji, ova je izložba, uz antičko staklo i Zbirku donacija umjetničkog stakla u nastajanju, prezentirala nešto potpuno novo i neobično. To su bili mahom veliki formati slika na vivak podlozi ili pleksiglasu, materijalima koji se uvjetno znaju nazivati „novim staklom“. Međutim, inspiracija ove umjetnice posula ih je pravim staklom, njegovim krhotinama, razvijajući i uobličujući ovaj ciklus, stvarajući tu neraskidivu staklenu vezu s Muzejom antičkog stakla. U muzejskoj Zbirci donacija nalaze se tri rada Iris Bondore Dvornik, koji su darom umjetnice postali važna akvizicija te su izlagani u sklopu projekta „Ljudi od stakla“. To je projekt koji kroz koncept plakata izložbi i doniranih djela predstavlja sve izložbe suvremenog umjetničkog stakla te umjetnike koji su izlagali u MAS-u od otvorenja. Upravo je u tome svjetlu još i važnija lijepa gesta Iris Bondore Dvornik da Muzeju antičkog stakla u Zadru daruje jedan dio svog opusa, koji se naravno veže uz staklo i tako oplemeni tu zbirku, ali i da nađe adekvatan dom svojim radovima. Nedostatak prostora za pohranu, ali prvenstveno velika želja da daruje svoj dugogodišnji rad i izniman prilog suvremenoj likovnoj umjetnosti, rezultirali su donacijama brojnim muzejima i galerijama diljem Hrvatske i inozemstva. Uz donaciju Muzeju antičkog stakla u Zadru, treba istaknuti i doniranje radova Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, muzejima u Vukovaru, Vinkovcima, Varaždinu, Krapini, Samoboru, Požegi te brojnim drugim manjim galerijama.

U doniranoj zbirci Muzeju antičkog stakla u Zadru nalazi se 28 radova, od toga 14 slika na pleksiglasu ili vivak podlozi, 13 slika – asamblaža na staklu ili drvetu te jedan akrilik na platnu. Gotovo detektivskim radom na ovoj donaciji, istraživanjem tragova na svakoj slici, povezujući ih u cikluse te otkrivajući preklapanje umjetničinih starijih radova kroz umetanje umanjenih replika na nove neobične podloge i kompozicije novih radova, otvorio se jedan povezani mikrosvijet, koji uistinu zaslužuje cjelovitu prezentaciju kroz izložbu.

<p>“Bez naslova”, ciklus “Tragovi”, 2013., akrilik na platnu, 50 x 60 cm, foto: Tonči Lučić</p>

“Bez naslova”, ciklus “Tragovi”, 2013., akrilik na platnu, 50 x 60 cm, foto: Tonči Lučić

Noć muzeja 2022. godine ima temu Muzeji između stvarnog i digitalnog / Muzeji u uvjetima globalne krize – 2, tako da Muzej antičkog stakla u Zadru predstavlja ovu donaciju na stvarnoj izložbi u Muzeju i istovremeno na digitalnoj, odnosno virtualnoj izložbi na mrežnoj stranici Muzeja.

Naslov obiju izložbi je Stakleni kabinet čuda – Predstavljanje donacije Iris Bondore Dvornik. Istraživanjem doniranih radova Iris Bondore Dvornik te praćenjem njezine fascinantne umjetničke biografije dobije se dojam prikupljanja. Prikupljanja misli, emocija, poriva, nagovještaja kroz bogatstvo površine njezinih radova, bilo da su dvodimenzionalni ili pravi asamblaži prepuni vijaka, čavala, krhotina stakla ili metala. Prikupljaju ti radovi i boje i geste, slojeve koji skrivaju i otkrivaju jedni druge, prikupljaju i stilove i autentičnost, prikrivaju i otkrivaju čistu suštinu umjetnice. Stoga je misao o kabinetu čuda gotovo intuitivno bila prisutna od prvog susreta s njezinim radom. Svaki rad nosi, uvjetno rečeno, teret velikog rada, vidljiv je proces, zasigurno brz, u pravoj maniri action paintinga i gestualnosti, ali bremenit idejama. Ideje su to koje se roje oko nečeg prvog, misli, neke ranije slike, tog prvog „ekrana“ oko kojeg se otvara ili zatvara nova dimenzija. Naziv izložbe iz 2011. godine „Skriveni ekrani“ i termin koji koristi Koraljka Jurčec Kos, opisuju upravo okosnicu i kasnijih ciklusa, gdje se u jednom dijelu slike nalazi manja sličica, većinom sa sakralnom temom, te se oko nje odvija pravi koloristički performans. Slojevi boje, pa opet slojevi materijala, jedan prikriva drugi i nagovještava novi, i negira, i ističe, i rađa čudesnu cjelinu. Iris Bondoru Dvornik odlikuje konstantna gradnja, gotovi radovi upitno su završeni, još bi se tu štošta moglo reći, prikupiti nešto novo u taj kabinet čuda, ali opet, cjelina je tu. Radovi na vivak ili pleksiglas podlozi nose tu sliku u slici, primjerice „Ribe“ ili „Muzičari“, kolaži iz ranijih godina ili starije akrilike „Umirući Krist“ i „Posljednja večera“, koje umjetnica radi nanovo kao umanjenu repliku vlastitog rada više godina kasnije, stvarajući jedan potpuno drugačiji izričaj. Tu se događa jedan veliki prasak oko temeljnih biblijskih i drugih tema, ali ipak je taj sukus najdojmljiviji u bojama i dinamici slike. Iris Bondora Dvornik od početaka svog javnog umjetničkog rada 80-ih godina prošlog stoljeća pa do danas ostaje istinski vjerna sebi i svom iskustvu. Slijedi svoj umjetnički nerv, svoj temperament i potrebu. Kroz razne stilove, od suzdržanosti u ranijim radovima, nježnim bojama akvarela, pročišćenom crtežu, prozračnim kolažima, preko ekspresionističke manire, lirske apstrakcije, uz stalne prisutne elemente konstruktivizma i enformela, dolazi do gotovo horror vacui trenutka u kasnijim radovima, prepunih gustoće tekstura i boja. U ovoj donaciji odabranih djela s ciljanom poveznicom sa staklom, umjetnica nam daje svoj čudesni kabinet, prepun svega, vlastite magije, alkemije, ali nikako nereda, osim možda uvjetnog nereda, nereda s predumišljajem. Njezine su slike trenutak uhvaćen tik pred uspostavu reda, metafizičkog reda. U ovom ciklusu staklo sigurno nije u prvom planu, ali ga umjetnica vješto koristi u postizanju svog cilja.

Sakralne su teme izuzetno važan dio umjetnosti Iris Bondore Dvornik, a tako ih na neki način dotiče i kroz koncept radova iz ciklusa „Mali relikvijari“. U tom ciklusu asamblaža – slika objekata, posebno se veže sa staklom, radeći na staklenoj podlozi, prepuštajući se materijalu i ideji da se isprepletu u radovima manjeg formata i intimne aure. Gotovo da se nešto dječje nazire u tome, u tome prikupljanju sitnica, možda i trivijalnih, komadića, malih blaga, koji postaju istovremeno i mali osobni relikvijari, ali i veliki kabineti čuda za sve koji će ih posjetiti i istražiti. Kabineti čuda povijesno su gledano preteče muzeja, ali nisu znanstveno sistematizirani, oni su raznorodni, emotivno ustrojeni, podložni subjektivnoj interpretaciji. Na takav način možemo promatrati ovaj opus Iris Bondore Dvornik, kao male ili veće cjeline prikupljenih detalja, trenutaka, predmeta, malih osobnih zbirki objedinjenih u formi slike ili asamblaža.

Ulaz u ovaj svijet vrlo je sličan porivu arheologa, tim više što površina ovih djela često korelira s pravim malim umjetničko-arheološkim nalazištem. Kao što je antičko staklo pohranjeno stoljećima u slojevima zemlje, na isti nam način umjetnica svoje staklo skriva u slojevima boja, tekstura i brojnih drugih predmeta.

I za kraj, Iris Bondora Dvornik od prvih nas radova pa sve do danas suptilno odvlači u labirint stilova, inspiracija, razvojnih faza, vraćanja i inovativnosti, zamki, nesvjesno postavljenih za povjesničare umjetnosti, kritičare, likovne entuzijaste, posjetitelje izložbi… Međutim, izlaz iz labirinta je nadohvat ruke, ključ je u prepuštanju i uživanju u promjeni u tome prezasićenom minimalizmu, a nadasve originalnosti, koja je uz sve to posuta krhotinama stakla, čisto da se ne uspavamo u toj ljepoti i čuđenju na umjetničkom putu Iris Bondore Dvornik.

IMPRESSUM

Stakleni kabinet čuda – Predstavljanje donacije Iris Bondore Dvornik“

Virtualna izložba Muzeja antičkog stakla u Zadru povodom održavanja 17. Noći muzeja 2022. godine, od 28. 1. 2022.

IZDAVAČ

Muzej antičkog stakla u Zadru

ZA IZDAVAČA

Dr. sc. Hrvoje Manenica, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru

AUTOR IZLOŽBE I TEKSTA

Jadranka Belevski

LEKTURA

Ivana Petešić Šušak

AUTOR PLAKATA

Jadranka Belevski

SURADNICI

Anamarija Eterović Borzić, Vedrana Jović Gazić, Berislav Štefanac

STRUČNI SURADNIK ZA MARKETING

Fabija Franulović

IMPLEMENTACIJA IZLOŽBE NA MREŽNOJ STRANICI

Fer-projekt d.o.o.

Copyright © Muzej antičkog stakla u Zadru, Zadar, 2022.