POHORSKE STAKLARSKE RADIONICE

     Pohorje, predalpski planinski masiv u sjeveroistočnoj Sloveniji, danas najpoznatiji po zimskim sportovima i skijalištima te natjecanjima Svjetskog kupa za žene, ima bogatu prirodnu i kulturnu baštinu. Krajem 17. i u 18. stoljeću na Pohorju nastalo je nekoliko staklarskih radionica, odnosno "glažuta". Taj naziv dolazi od njemačke riječi za staklarsku radionicu, "die Glashütte". Staklarstvo na Pohorju doživljava svoj procvat u 19. stoljeću, osobito u njegovoj drugoj polovici. Na Pohorju je nekoć radilo najmanje 16 staklarskih radionica. Staklarski majstori uglavnom su bili Nijemci i Česi, ali i tamošnji stanovnici. Veće staklarske radionice iz udaljenih područja imale su i vlastite škole u kojima su se školovala djeca njihovih zaposlenika. Budući da su staklari dolazili na Pohorje iz raznih zemalja, njihova djeca su govorila slovenski, njemački, češki i talijanski. Najuspješnije staklarske radionice bile su one u vlasništvu Benedikta Vivata, staklarska radionica Langerswald i Benediktov dol. Sredinom 19. stoljeća zapošljavale su 242 radnika, 4 službenika i 51 dijete u dobi do 14 godina. Najduže je radila staklarska radionica Gornji Limbuš, više od 120 godina. Posljednja staklarska radionica na Pohorju, staklarska radionica Josipdol, prestala je s radom 1909. godine.

     Radionice su bile smještene usred šuma ili u njihovoj neposrednoj blizini. U proizvodnji su koristile prirodne resurse iz okolice – drvo, energiju vode i kvarcni kamen. Za snižavanje tališta staklene mase koristila se potaša. Pohorski staklari izrađivali su razne vrste stakla, od prirodnog, prozirnog do posve prozirnog ili neprozirnog obojenog stakla. U 19. stoljeću pohorske staklarske radionice proizvodile su velike količine brušenog stakla, a proizvodi su bili ukrašavani primenom tehnika brušenja (graviranja) i oslikavanja. Proizvodi staklarskih radionica Benedikta Vivata izlagani su na raznim izložbama obrtničkih i industrijskih proizvoda u Grazu, Klagenfurtu, Beču i Ljubljani, na izložbi industrijskih proizvoda u Münchenu te na svjetskim izložbama u Londonu (1851.) i Parizu (1855.). Većina proizvoda pohorskih staklarskih radionica bila je namijenjena izvozu. Staklo se u drvenim sanducima prevozilo u Beč i Trst, odakle su ga izvozili diljem Europe, u Egipat, Bliski istok, Indiju i Ameriku.

Pohorske staklarske radionice
Staklana Benediktov dol. Grafika (Carl von Frankenstein, Fabriks-Bilder-Atlas, 1842, Taf. I.)
Pohorske staklarske radionice
Eduard Lind, staklana Benediktov dol. Sredina 19. st., ulje na platnu, napis: K. K. Priv. Glasfabrik Benedictthal, gegründet von Benedict Vivat im Jahr 1836. Pokrajinski muzej Maribor.
Pohorske staklarske radionice
Staklana grofa Zabea godine 1892. Fotografija Wilhelma Wernerja, 1905. Pokrajinski muzej Maribor.
Pohorske staklarske radionice
Radnici pred upravnom zgradom staklane grofa Zabea, kolovoz 1891. Fotografija. Pokrajinski muzej Maribor.
Pohorske staklarske radionice
Proizvodi staklane Beneditkov dol. Grafika (Carl von Frankenstein, Fabriks-Bilder-Atlas, 1842, Taf. V.)
Pohorske staklarske radionice
Hugo Charlemont, unutrašnjost staklane Gornji Limbuš. Grafika, 1889.
Pohorske staklarske radionice
Eduard Lind, staklana Josipdol. 2. pol. 19. st., ulje na platnu. Pokrajinski muzej Maribor.