Pohorje, predalpski planinski masiv u sjeveroistočnoj Sloveniji, danas najpoznatiji po zimskim sportovima i skijalištima te natjecanjima Svjetskog kupa za žene, ima bogatu prirodnu i kulturnu baštinu. Krajem 17. i u 18. stoljeću na Pohorju nastalo je nekoliko staklarskih radionica, odnosno "glažuta". Taj naziv dolazi od njemačke riječi za staklarsku radionicu, "die Glashütte". Staklarstvo na Pohorju doživljava svoj procvat u 19. stoljeću, osobito u njegovoj drugoj polovici. Na Pohorju je nekoć radilo najmanje 16 staklarskih radionica. Staklarski majstori uglavnom su bili Nijemci i Česi, ali i tamošnji stanovnici. Veće staklarske radionice iz udaljenih područja imale su i vlastite škole u kojima su se školovala djeca njihovih zaposlenika. Budući da su staklari dolazili na Pohorje iz raznih zemalja, njihova djeca su govorila slovenski, njemački, češki i talijanski. Najuspješnije staklarske radionice bile su one u vlasništvu Benedikta Vivata, staklarska radionica Langerswald i Benediktov dol. Sredinom 19. stoljeća zapošljavale su 242 radnika, 4 službenika i 51 dijete u dobi do 14 godina. Najduže je radila staklarska radionica Gornji Limbuš, više od 120 godina. Posljednja staklarska radionica na Pohorju, staklarska radionica Josipdol, prestala je s radom 1909. godine.
Radionice su bile smještene usred šuma ili u njihovoj neposrednoj blizini. U proizvodnji su koristile prirodne resurse iz okolice – drvo, energiju vode i kvarcni kamen. Za snižavanje tališta staklene mase koristila se potaša. Pohorski staklari izrađivali su razne vrste stakla, od prirodnog, prozirnog do posve prozirnog ili neprozirnog obojenog stakla. U 19. stoljeću pohorske staklarske radionice proizvodile su velike količine brušenog stakla, a proizvodi su bili ukrašavani primenom tehnika brušenja (graviranja) i oslikavanja. Proizvodi staklarskih radionica Benedikta Vivata izlagani su na raznim izložbama obrtničkih i industrijskih proizvoda u Grazu, Klagenfurtu, Beču i Ljubljani, na izložbi industrijskih proizvoda u Münchenu te na svjetskim izložbama u Londonu (1851.) i Parizu (1855.). Većina proizvoda pohorskih staklarskih radionica bila je namijenjena izvozu. Staklo se u drvenim sanducima prevozilo u Beč i Trst, odakle su ga izvozili diljem Europe, u Egipat, Bliski istok, Indiju i Ameriku.
LJETNO RADNO VRIJEME
(1. 5. - 31. 10.)
PON - NED: 9 - 21 h
*NA BLAGDANE I DRŽAVNE PRAZNIKE NEMA DEMONSTRACIJA PUHANJA STAKLA I DEMONSTRACIJA NA PLAMENIKU (1. svibnja, 30. svibnja, 4. lipnja, 22. lipnja, 5. kolovoza, 15. kolovoza)
ZIMSKO RADNO VRIJEME
(2. 11. - 30. 4.)
PON - SUB: 9 - 16 h
Odrasli: 7,00 €
Grupe (5+ osoba): 5,00 €
Studenti i učenici: 4,00 €
Hrvatski umirovljenici: besplatno